Priča „(Ne)vidljiva tinta“ na sažet, ali vrlo mudar i u svakodnevnom životu primjenjiv način, djeci i odraslima objašnjava mnoge nepoznanice vezane uz nasilje na internetu. Dodatak s pitanjima i odgovorima smišljen je kako bi roditeljima i djeci olakšao razgovor na ovu temu. Tako ova, formatom mala knjiga, postaje koristan alat roditeljima, odgajateljima i ostalim stručnjacima koji žele razumjeti dječji doživljaj neugodnih i vrlo bolnih situacija proizašlih iz elektroničkog nasilja.

prof. dr. sc. Anita Vulić-Prtorić

Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru

Pametni telefoni i Internet vladaju našim životima. Preko njih se, osim informacija i korisnih sadržaja, sve češće pojavljuju uvredljivi i nasilni sadržaji. Kako se nositi s time Dora Mihanović pokazuje kroz zanimljivu priču (Ne)vidljiva tinta“ o jednoj obitelji na početku praznika. Pred sam put dječaku i djevojčici dogodi se nešto ružno što se može riješiti samo ako se po/dijeli s obitelji… Kako? Pročitajte!

prof. dr. sc. Sanja Nikčević

kazališna kritičarka

Skriveni anonimnošću koju nudi internet, akteri elektroničkog nasilja bivaju sve suroviji, a posljedice po mentalno zdravlje sve su pogubnije, posebice kod djece i mladih. Autorica „(Ne)vidljive tinte“ nudi moguća rješenja, ali i pitanja koja nam pomažu graditi zdravu komunikaciju djece s roditeljima, odgajateljima i ostalim odraslima uključenima u njihove mlade živote kako bi lakše razgovarali o (neugodnim) osjećajima i brigama.

Dijana Vrsaljko

profesor pedagogije - psihoterapeut

“Pluton i njegovo Sunce” na vrlo empatičan način govori o sudbini mnoge djece – nasilju među vršnjacima. Uvodi nas u svijet, misli i emocije djeteta; u njegove želje, potrebe i nadanja. Na kraju priče autorica
nudi pitanja za raspravu, informira nas i educira o tome što je nasilje među vršnjacima te daje
savjete, kako za roditelje/odgajatelje tako i za samu djecu, što napraviti ako se nasilje dogodi.
Bilo bi sjajno kada bi ova knjiga došla u ruke svim učiteljima i razrednicima kao poticaj za
razgovor na temu vršnjačkog nasilja. 

Hana Hrpka, prof. psihologije,

predsjednica Hrabrog telefona

Samo ljudi koji su u velikoj nevolji, neprilici, pod prijetnjom, u boli ili nemoći znaju koliko je
velik i milimetarski pomak na bolje. Jedan pogled ohrabrenja, jedan osmijeh, jedan stisak
ruke. Ono što se nama čini mrvicom, takvoj djeci i njihovim roditeljima je planina.

Božidar Prosenjak

književnik i novinar (o priči "Pluton i njegovo Sunce")

Smatram da je ova slikovnica “Pluton i njegovo Sunce” izuzetno vrijedna za razgovor s djecom predškolske i
osnovnoškolske dobi o iskustvima vršnjačkog nasilja, čime se može prevenirati i/ili smanjiti
učestalost takvih ponašanja. Djetetu koje je žrtva vršnjačkog nasilja pruža podršku, dok
ostalim vršnjacima potiče razvoj empatije. Preporučujem kao literaturu za predškolske i
osnovnoškolske institucije, kao i za stručnjake koji rade s djecom izvan odgojno-obrazovnog
sustava.

prof. dr. sc. Anamarija Žic Ralić

Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

U očaravajućoj rimi ova slikovnica istražuje najvažnije teme: snagu mašte, važnost suočavanja s vlastitim emocijama i neprocjenjivu vrijednost podrške. Priča prepuna preokreta, fantastičnih bića i toplog doma savršena je za podučavanje djece o važnosti izražavanja osjećaja i snazi zajedništva. Divno štivo za malene!

Želimir Periš

pisac knjiga za male i velike (o slikovnici "Ja sam zmaj!")

“Ja sam zmaj!” je topla priča za djecu i roditelje. Živimo u doba “imperativa sreće” gdje nema mjesta za neugodne osjećaje. Kada roditelj prepozna i prizna djetetove neugodne osjećaje pomaže mu da ih “normalizira” i stvara temelj za djetetovu zdravu samoregulaciju. U situacijama kad se dijete pretvara u zmaja, veliki je izazov ne pretvorit se u još većeg i pomoći mu da obuzda vatru. Ova priča može biti inspiracija i početnica u rukama roditelja te njihov alat u namjeri da na jednostavan način razgovaraju o osjećajima sa svojom djecom

Dijana Miočić

edukacijska rehabilitatorica, specijalistica rane intervencije

Ova priča nosi poruku o samopoštovanju, utjecaju društvenih mreža i iskrivljenoj slici tijela, što su ključne teme u radu s djecom i adolescentima. Kroz toplo pripovijedanje i simboliku ogledala, autorica nježno uvodi djecu i roditelje u razgovor o osjećajima, nesigurnostima i važnosti podrške bližnjih. Priča potiče empatiju i razumijevanje, a može poslužiti kao vrijedan alat u prevenciji poremećaja vezanih uz sliku tijela i mentalno zdravlje.                                       

izv. prof. prim. dr. sc. Tomislav Franić

dječji i adolescentni psihijatar

                                            

Slikovnice nisu samo za malu djecu. Ovo je jedna takva slikovnica. Ozbiljna i duboka. Govori o djevojčici zatvorenoj u sebe i svoju sobu. O djevojčici koja pati jer nije zadovoljna svojim izgledom. Autorica Dora Mihanović vodi nas kroz priču na neobičan i vrlo zanimljiv način, a nakon ispričane priče razgovara sa svojim čitateljima otvoreno, jednostavno i nadasve toplo.

Željka Horvat-Vukelja

književnica za djecu i dramaturginja